Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Pjesnikinja Ivana Čagalj opjevala i Mercedes

Podijeli sa prijateljima!

Čagalj Ivana

U sklopu programa 29. Knjige Mediterana, u Splitu je predstavljena knjiga "Paralaksa" Ivane Čagalj, Zagvožđanke koja kao profesorica odlazi predavati kroatistiku u Poljsku. To je njezin rukopis koji je čekao na objavu 6 godina, dobio je nagradu "Anđelko Novaković" iz Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, te je objavljen u suizdavaštvu Književnog kruga Split, s grafikom Zdenke Pozaić na naslovnici knjige.

 

Paralaksa je u astronomiji prividni pomak i promjena kuta gledišta nebeskog tijela, u ovom je slučaju moćan alat za pjesničko redefiniranje svijeta, svog unutarnjeg krajolika kroz ironiziranje poznatoga i pjesničku igru u kojoj čitatelje osvješćuje činjenicom u kojoj mjeri smo i sami tekst – piše u pogovoru Dobrila Zvonarek.

Autorica pedesetak (post)modernističkih pjesama, od kojih su neke u formi lirskih crtica i pjesama u prozi, profesorski objavljuje u četiri ciklusa: Osnovni pojmovi, Razgovor o tekstu, Za one koji žele znati više i Zadatci za samostalan rad.

To je, napokon, egzemplarni postmodernistički rukopis koji je svjestan konvencionalne naravi jezika i književnosti, stilski i diskurzivno eklektičan i heterogen, naglašene figurativnosti, ali kolokvijalne „sirovosti“, rukopis u kojemu pjesmovna svijest i lirski subjekt svagda nanovo preispituju svoju (de)konstruiranost, ali i pronalaze suvremenu poetičnost, jasno razlikovnu u odnosu na prethodne pjesničke generacije – piše Davor Šalat.

 

BILJEŠKA O PJESNIKINJI

Ivana Čagalj rođena je 1987. u Zagvozdu. Po struci je magistra kroatistike (nastavnički smjer) i anglistike (prevoditeljski smjer). Nedavno je završila mandat u Hrvatskoj nastavi u švicarskome kantonu Ticino. Honorarno prevodi te obavlja poslove lekture i korekture tekstova za Književni krug Split, Filozofski fakultet iz Splita iza Školski vjesnik. Članica je uredništva časopisa Mogućnosti, za koji je krajem 2012. napravila panoramu splitskoga suvremenog pjesništva, a ujesen 2015. isti je časopis objavio njezin izbor iz novije splitske proze. Pjesme je objavljivala u časopisima Mogućnosti, The Split Mind, Odraz, Kvartal, Dišpet te zbornicima Rječilišta, Knjige uživo i Poezina.

Nagrade: pobjednica natječaja udruge Jutro poezije sa zbirkom „Ženske epifanije'

2011.; pohvala Matice hrvatske, ogranak Karlovac za zbirku „Moderne bolesti“

2013.; pohvala na natječaju Goran za mlade pjesnike 2014. za rukopis „Krive su bajke"; posebna pohvala i objava na međunarodnome natječaju Castello di Duino iz Trsta za pjesmu „Došli smo kraju"; finalistica natječaja Post scriptum 2016.;

dobitnica Nagrade Anđelko Novaković 20 16. godine.

U pjesmama se voli doticati tema komunikacije, duhovnosti, zavíčaja i djetinjstva. Piše i poučava jer vjeruje da jedino poezija, djeca i igra mogu promijeniti svijet.

Otac joj je poznati zagvoški guslar Mijo Mijo "Doktur".

* * *

čagalj ivana - paralaksa

Iz zbirke "Paralaksa" Ivane Čagalj prenosimo pjesmu o kultnom automobilu Imoćana.

 

 

Mercedes

 

Etimologija: mercedes (španj. milosti, N. pl.)

 

Nepoznato: Ime neke žene iz davne meksičke sapunice

 

Poznato: ime djevojčice germansko-židovskog podrijetla po kojoj je nazvana znamenita marka automobila.

 

Općepoznato: najčešći automobil na imotskim cestama.

 

Fonetika: u Imotskoj krajini zabilježena su tri načina izgovora: kratkouzlazni akcent na prvom slogu, dugouzlazni ili dugosilazni na drugom. Protivno svim orteopskim pravilima.                                                 Morfologija: U navedenoj krajini zabilježena je, pa i poželjna, uporaba akuzativa jednine za živo, muški rod („Kupio mi je ćaća mercedesa.“). Protivno svim gramatičkim pravilima. Nepošteno prema ženama.

 

Mercedesa se sjećam samo u brojkama.

 

 

Prvog je ćaća kupio negdje u tom periodu kad sam hrlila na natjecanja iz matematike i kad sam znala napamet broj telefona svih u selu, mojem i susjednom, i… Pozadi, iznad lijevog štopa, pisalo je 350 SE. Ali su ga zvali stošesneska. I govorili da ima tu-i-tu vuču i toliko-i-toliko konja. Mercedes je bio crn kao Snjeguljičina kosa i duži od mene puno puta. I viši, dakako. Mogli smo prepoznati njegov zvuk još s Gaja ili Raskršća. Vibrato hrvatskih gastarbajtera i baršunasti glasić Jellinekove curice po kojoj je i dobio ime. I mirisao je baš nekako. Po staroj koži, po benzini. Po uspomenama.

 

Onda su se redala auta pred našom kućom ko na omanjem parkiralištu. Ćaća je ležao toliko puta ispod njih, toliko je kičmu iskrivio nad haubom. Tad sam skužila da su auta i hrana i igračke za muškarce. One velike. One naše.

 

Kad bi razgovarali o autima, ćaća i brat imali su neki svoj jezik. Nakalemljeni njemački. Karoserija, dizne, getriba, i puno puno puno brojeva. Za razliku od onih koji te termine samo đikanski nabacuju, njih dvojica znali su o čemu pričaju, analizirali su auta ko što ja seciram rečenicu i pritom bili jednako zadovoljni.

 

 

 

*

 

Ćaća je opet kupio mercedesa. Onog kojeg viđaš po muzejima, ili imockim cesticama. Stodvaestricu. Želi ga opiturati u nebeskoplavu boju. Stvarno je tako rekao. I stvarno mislim da je u mercedesu jedno malo nebo i bez te nove piture. I brat je kupio mercedesa. Tražio ga je od Požege do Dubrovnika. I mercedes ga je našao. On njega.

 

 

 

 

*

 

I ja ću, sad već pogađaš, kupiti mercedesa. Kad budem velika. Bit će crni. Elegantan ko Audrey Hepburn. I pazit ću samo na dvije stvari. Tri zapravo. Da nije automatik! Kad ga upališ, da u isti mah začuješ psovke gastarbajtera i smijeh male Mercedes, desetogodišnje. I da miriši po sladoledu od vanilije, po Maidenima, Einaudiju; Ujeviću, po kakau i kofeinu, po crnom Tresoru. Po uspomenama. Po milostima.

 

Ivana Čagalj

 

 

Podijeli sa prijateljima!