Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Tri imotske knjige na 40. Interliberu

Podijeli sa prijateljima!

interliber

U utorak, 7. studenoga 2017. na Zagrebačkom velesajmu počinje jubilarni 40. sajam knjiga Inerliber, koji će do 12. studenoga okupiti više od stotinu nakladnika s brojnim novim naslovima.

 

Školska knjiga s Antom Žužulom na čelu predstavit će više svojih izdanja, a među njima su i tri nove knjige imotskih autora, o kojima će biti riječi u subotu, 11. studenoga.

Na središnjoj pozornici Školske knjige u Paviljonu 5 na Interliberu u 16 sati knjige „Da zađe Mjesec, da izađe Sunce“ i „Imotska knjiga“ predstavit će dr. sc. Ante Žužul, Petar Gudelj, Ervin Jahić i urednica Miroslava Vučić, izabrane će tekstove čitati Vedran Mlikota.

U 17,30 sati knjigu "Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“, autora fra Joze Grbavca predstavit će dr. sc. Ante Žužul, Petar Gudelj, fra Nediljko Šabić, fra Jozo Grbavac, Milan Bešlić, mons. Juraj Kolarić, Vedran Mlikota te urednici Miroslava Vučić i Deniver Vukelić.

Knjige će ovog mjeseca biti predstavljena i na Danima Školske knjige u Imotskom. Evo što je o tim knjigama napisano na mrežnim stranicama Školske knjige.

 grbavac jozo - povijest

Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti fra Joze Grbavca bogata je monografija povijesti Imote, raskošno likovno i grafički oblikovana, s više od tri stotine fotografija povijesnih i arheoloških nalaza, dokumenata, sačuvanoga crkvenog blaga i umjetničkih djela. To je svojevrsna knjiga stećak kojom se obilježava 300. obljetnica oslobođenja Imote od osmanlijske vlasti. 
Knjigu poput ove mogao je napisati samo onaj koji je naučio vladati alatima mnogih znanstvenih disciplina, od arheologije i etnologije, preko povijesti umjetnosti i povijesti pisane riječi do crkvene i gospodarsko-demografske povijesti, a pri tome sačuvati zdrav osjećaj za sve što je pohranjeno u kolektivnom pamćenju organske zajednice kakva je postojala sve do naših dana u Imoti. Svršivši Filozofsko-teološki studij u Zagrebu i potom studij povijesti i slavistike u Münchenu, službujući više desetljeća među pukom Imotske, Cetinske i Makarske krajine, ne zapuštajući pritom svoj znanstveni rad, fra Jozo Grbavac je mogao konačno postati jednim od najpozvanijih da napiše zaokruženu povijest društva i povijest Crkve u tom društvu u tom prostoru. I uspio je nakon dugogodišnjih izravnih istraživanja napisati djelo istinske eruditske podloge, napisano lakoćom izlaganja i pokretljivošću asocijacija, čime će nesumnjivo naći put do široke kulturne, znanstvene i stručne publike. 
Sve konstatacije i interpretacije temeljene su na pouzdanom baratanju s činjenicama iz postojeće znanstvene bibliografije i objavljenih povijesnih vrela. Ključne riječi prvog dijela knjige su vrtlozi ratova, previranja, migracije... Kad pročitate, pa i dijagonalno, tu imotsku povijest pisanu opsadama, četovanjima, požarima, glađu, biva gotovo nepojmljivim koliko se opipljive kolektivne memorije i baštine uspjelo prenijeti kroz sve te svoje nesreće. Unutrašnjost Dalmacije stoljećima je bila njezin biološki spremnik iz kojega su se obnavljali gradovi na obali. Unatoč tomu, ili baš zbog toga, iz tog prostora dolazi nam cijela galerija znamenitih ljudi izvanredne mozgovne mobilnosti koji su oblikovali samu maticu hrvatske nacionalne kulture, filozofije, umjetnosti, znanosti, duhovne kulture, politike i gospodarstva. Ova knjiga nas, međutim, čini još svjesnijima da se Imota, cijela Zagora – uostalom kao i svaki drugi hrvatski zavičaj, i Hrvatska sama – nalazi na udaru globalizacijskih novina koje neumitno niveliraju zatečene tradicijske vrijednosti. Zbog toga je predragocjena rekapitulacija duhovnih tečevina i reambulacija sakralnih prostora u drugom dijelu knjige, u kojemu se podrobno obrađuje župa po župa, crkva po crkva. 
Ukratko, u rukama nam je znanstveno djelo, a u naravi stvarni udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.

gudelj petar - imotska knjiga 

Imotska knjiga - Petar Gudelj stvorio je u dosadašnjoj povijesti svoje Imote njezin najobuhvatniji poetski inventar. Po zaslugama svojeg duha i na osnovi zabilježenih riječi Gudelj je pjesnik vulkanskog opusa. Petar Gudelj govori o zavičaju u kojem se s patosom govori o smrti, ali se u tom zavičaju, gdje ima mnogo više mrtvih nego živih, lako umire, a još lakše poigrava sa smrću i s navodnom ozbiljnošću životnih sličica pa ih se lako preokreće i karnevalizira. 
Ovaj mistični Mediteranac i plemeniti gorštak, čiji je glas njegov zavičaj čekao stoljećima, ishodište svoje poetike uporno pronalazi u biblijskoj frazi i u mitskim slikama izgubljenoga pa na kraju pronađenog zavičaja, u metaforici često zatamnjenoj i nerijetko okrutnoj, u pjesmama koje su u njegovoj radionici nekad bolno patetične, a redovito erotski neobuzdane. Gudelj je pjesnik tradicijskog sinkretizma, on je pjevač arkadskih sjećanja, pripovjedač pučkih predaja i hvalitelj viteštva svojeg zavičaja, pjesnik koji poput medija verbalizira arhetipska iskustva svojih predaka. Gudelj je bogomdani eklektik kojemu je pošlo za rukom uspješno asimilirati modernističku slikovnu redukciju s klasičnim i ponešto retrogradnim stihovanjem, s lapidarnošću koja ga je ne jednom približila ritmu rečenica i slika uklesanih u zavičajne stećke ili iskazanih u stihovima narodnih popijevki. Imotska knjiga Petra Gudelja donosi raskošan izbor autorovih pjesama u prozi o ilirskoj duši njegova zavičaja.

gudelj petar - da zađe Mjesec

Da zađe Mjesec, da izađe Sunce Petra Gudelja, vlasnika jednog od najvažnijih i najvećih hrvatskih pjesničkih opusa u dvadesetom stoljeću. Mediteranskim zavičajem i južnjačkim arhetipovima, tradicijskom misaonošću i nadrealnom vizualnošću natopljena je svaka molekula njegova pjesničkog opusa. U većem dijelu posljednje zbirke Da zađe Mjesec, da izađe Sunce glas se pjesnikov javlja iz nekog vrlo konkretiziranoga zagrebačkog podnebesja, iz nekog nebodera čiji je dvanaesti kat pozornica ovih vježba oko smrti, ovih stihovanih pokušaja da se pokaže kako je vještina umiranja ipak svladana. Iz tako konstruiranog podnebesja pjesniku se čini da život može dogledati golim okom, da ga može sagledati u onom prijelaznom trenutku koji se dogodi između Mjesečeva zalaza i Sunčeva izlaska. Pjesme u ovoj zbirci pjeva onaj kojemu je glava netom skinuta s kolca, to su pjesme o zimi i raspadanju tijela, o strvinarima i zlokobnim vranama, o Stiksu koji je crna rijeka perja i krvi. Tamne su slike obuzele ovu knjigu, tamne posebno u njezinu posljednjem odjeljku koji nosi naslov Osamdesete i u kojem pjesme pjeva onaj koji više ne zna ni sanjati, koje govori Orfej koji ne pjeva, nego plače. Ni u jednoj dosadašnjoj zbirci Petar Gudelj nije tako opsesivno opjevao vlastiti nestanak kao u ovoj, ni u jednoj nije sagledavao svijet nakon smrti.

 

Podijeli sa prijateljima!