Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Zbirka legendi Sanje Ujević

Podijeli sa prijateljima!

ujević sanja - rajska ptica

Zagrebačka nakladnička kuća Alfa objavila je knjigu 'Rajska ptica' splitske profesorice Sanje Ujević. Njezina četvrta knjiga za mlade čitatelje donosi 28 bajkovitih priča, legendi i predaja iz Dalmacije o slavnim ljudima (kćeri cara Dioklecijana), o postanku mjesta, o nevjerojatnim događajima često ispunjenim elementima tajanstvenog, nestvarnog svijeta, o neobičnim ljudskim sudbinama, o velikim ljubavima i junacima.

 

Popularne i manje poznate narodne priče autorica je ispripovijedala u svom lirskom ruhu, a tri su priče vezane za imotski zavičaj i nastanak nekih toponima vezanih uz redovnike – Gavanovi dvori, Opačac i Jauk. Knjigu je ilustrirao poznati zagrebački crtač Igor Bojan Vilagos.

Naslovna priča 'Rajska ptica' govori o ptici iz raja koja svojim zanosnim i prelijepim pjevom učini da sve drugo nestane, postane nezamjetno i nevažno te je sletjevši na stablo u samostanskom vrtu svojim pjevom omamila redovnika koji se molio na klupi pod njom i uspavala ga u neopisivoj ljepoti punih tristo četrdeset godina. Kada se probudio, braća svećenici ga ne prepoznaše, a kad svećenik ču pjesmu zbor rajskih ptica, ljudskom uhu nedokučivo i nepojmljivo lijepu, od njega osta samo prah, duša mu poleti za pjesmom i prođe kroz zlatna vrata u nebeski raj.

ujević sanja

Sanja Ujević rođena je 17. studenoga 1965. u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je engleski jezik i književnost. Profesorica je u Osnovnoj školi Gripe u Splitu. Objavila je knjigu stihova 'Tišina' (2007.), slikovnicu 'Legenda o Crvenom jezeru' (2008.) i zbirku pjesama za djecu 'Skrivena priča' (2014.).

. . . . .

JAUK

Zaboravljena stara groblja nejasnih, izblijedjelih ili posve izbrisanih natpisa, mjesta su koja ni djeca u strepnji ne zaobilaze, ne zamjećujući ih i bez straha igrajući svoje igre na ovim posve napuštenim počivalištima.

Na Jauku, jednom od izvora rijeke Vrljike, zidine su stare porušene crkve. Tišina predjela, uznemirena samo uspavljujućim glasom prirode, nadvila se nad prostorom čuvajući skrivenu, zaboravljenu prošlost u svom okrilju, groblje sasvim izgubljeno u nemilosrdnom stisku vremena.

* * *

Jednom davno na Jauk dođoše pet misnika i dva laika. U okruženju prelijepe prirode. odlučiše tu i ostati, okrijepiti dušu. Skrušene, usrdne molitve, žarom predanih vjernika izrečene, radošću im ispuniše srca i cio ovaj predio učini im se smješten u okrilje nestvarno smirujućeg, produhovljenog svijeta. Htjedoše okrijepiti i umorna tijela te svratiše na večeru, a potom krenuše na spavanje.

No i prije svanuća, te iste noći, odjednom začuše se ubrzani koraci, uznemireni glasovi, pitanja bez odgovora. Iz mraka izroniše lica zbunjenih, uplašenih pogleda. Netko teče:

- Otrovani! Svi umriješe!

Pet misnika i dva laika od te noći više nikad se ne probudiše. To putovanje za njih bijaše posljednje.

Uslijediše svakojake priče. Neobjašnjivu smrt isprva povezaše s djelom nevjernika. Potom se i osveta i ljubomora upletoše u tumačenja. Jedni u svemu razaznaše poruku ljudima, Božje upozorenje, a drugi zastrašujuću prijetnju mračnih sila.

Što vrijeme bijaše više odmicalo, to strasnija i tajanstvenija smrt se činila. Nemogućnost objašnjenja još više ostavi za sobom neizbrisiv pečat pitanja: Je li sve bilo ljudskom mišlju smišljeno i ako jest, kako nitko ne ču ni riječ dogovora? Ili samo mjesto bijaše ukleto?

U jedan grob pokopaše misnike, a u drugi laike. Nad njima ostade nelagoda i strepnja od nerazriješenog pitanja.

I kad se priča već pomalo zaboravljala i život nastavljao svojim ustaljenim slijedom bez straha i opreza, ruka spoznaje iznenada razotkri neproziran veo tajne. Večera je, kažu, koju misnici blagovaše bila začinjena uljem u kom utopila se žaba zapuhača. I ta otrovna žaba bijaše razlogom njihova neobjašnjivog stradanja. Tek nesretna slučajnost bez predumišljaja. Bez nekog dubljeg, skrivenog značenja.

Od tada, kad začuje se kreket žaba, to glasno kreketanje nalik je pjesmi rugalici naivnoj ljudskoj mašti, strahu i neznanju, a ponekad i jauku nad nesretnom ljudskom sudbinom.

Sanja Ujević

Podijeli sa prijateljima!