Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Anegdote Marijana Grbavca

Podijeli sa prijateljima!

Grbavac - mATERIN

U nakladi Ogranka Matice hrvatske u Imotskom i Dramske udruge Proložac objavljena je zbirka anegdota, zgoda i viceva "Materin šudarić" koje je amaterski glumac Marijan Grbavac "Mirić" zapisao o svojim roditeljima, susjedima i ostalim Proložanima. Priložen je i izbor tekstove koje je Marijan kazivao u programu HR Radio Splita. Autorica slike na naslovnici je Nena Sanader. U organizaciji udruge KUM Proložac, knjiga će biti predstavljena u subotu, 9. lipnja 2018. u Domu kulture u Prološcu u 20,30 sati. Objavljujemo pogovor knjizi. 

Prološke legende i glende

            Ucijepivši se u dugu tradiciju narodne mudrosti i poslovične vedrine pučke duše, i Marijan Grbavac "Mirić" ulijeće u jato proloških pisaca koji su zapisivali te seoske zgode i mudrolije, ali i ispisivali novo šaljivo štivo za škakljanje duhovnih mišića ili pak humorističko i satiričko bockanje naših debelih obraza i uobraženih obrazina, ovisno kojemu su lijevo-desnom nišanu naciljali svoje pero, često pogađajući "u sridu". Spomenimo tako prološke autore koji su već oknjižili svoje vrckave i duhovite zapise – Daniel Kokić (1940. - 2008.), Ante Kokić Tempiko (1942. - 1995.), Tomislav Božinović (1942.), Drago Maršić (1956.), Ivan Maršić (1968. - 2009.), Ante Tomić (1970.)... Nakon što je tekstove nekih od spomenutih glumio i režirao, Marijan se, kao sretni sedmi igrač riječima, između korica ove svoje prve knjige "Materin šudarić" posvjedočuje na pozornici ne samo kao vrstan tumač našeg malog "čovika s kamena", nego i kao marni zapisívač mjesnih (ne)zgoda i ugoda, pa i kao zanimljiv domislitelj novih autorskih vragolija i huncutarija koje "ni vragu ne bi pale na pamet", koje bi raznijele bure smijeha da ih se nije posložilo na papir. Otrgnuo je tako Grbavac od zaborava slatke uspomene na svoje roditelje, rođake, susjede, prijatelje i mještane, koji su manje-više neuki gledali život otvorenih očiju i srca, primali šibe iskustva, bivali jačima nakon svega što ih nije satralo, i tim gutljajima pošalica krijepili svoje uboge dane "svakidašnje jadikovke" i časno odživjeli svoj ljudski vijek.

            Kaže stara narodna poslovica da je kućni prag najveća planina, a i Marijan Grbavac je kao srednjoškolac krenuo s rodnog ognjišta u veliki grad koji se svake sezone razbuktavao novim neboderima, a iz roditeljskog doma je ponio samo materin šudarić u kojemu je bila teškom mukom ušteđena pokoja novčanica za školovanje i život, ali prije svega miris baštinjenih vrijednosti, vatreno domoljublje i tvrda vjera u tradicijske obiteljske zasade i lijepe hrvatske narodne navade. U ovim visprenim tekstovima, koji su kamenčići u pitkom mozaiku njegove kazališne putanje u usponu, svojoj autobiografiji i ujedno biografiji zaselka Lug i svog rodnog mjesta, autor nam daruje anegdotu za dotu, miraz za rastući tiraž, papirnu škrinju veselja i glendi proloških legendi, koji svoje satiríčne ubode i bu(r)leskerije smjelo i vješto ugrađuju i u krnjevalske ludorije prološkog Belamuse.

            Nakon male antologije proloških šala i viceva, od kojih su neki višekratno obišli zemaljsku kuglu pa su ih već i neki drugi krajevi udomaćili kao svoje, u drugom dijelu ove smjehotvorne čitanke knjige objavljuje se izbor neumornih humornih umnih kolumni koje je autor čitao u nedjeljnoj emisiji "Kad se smijah tad i bijah", a u proteklih devet godina bilo ih je više od tristo pedeset. Često puta su to bili opori ironični komentari aktualnih političkih prepucavanja iz saborskih klupa i medijskih rupa, ali smo ih zbog njihove efemernosti i sve izvjesnije zastarjelosti izostavili, a odabrali poneke u kojima se opet zrcali narodna pamet koju nije načela nijedna dežurna bolest. Naravno, tu su i liskaluci i škerci koje su autoru dojavljivali neki slušatelji s namjerom da se "i njihova čuje".

            Anegdote su zapisane na zavičajnom, imotskom govoru, u kojemu se miješaju standardna književna ijekavica i materinja ikavica, turcizmi, gastarbajterizmi i anglizmi, i makar jezikoslovci prigovarali na tu jezičnu nedosljednost, upravo je objavljujemo u takvoj mješavini narječja kao dokumentiranje svagdašnjeg govora imotskog čovjeka na početku trećeg tisućljeća.

            Ako je u korijenu imena Proložac riječ prolog, onda ovih nekoliko rečenica može biti prologom knjizi, predgovorom ili pogovorom, svejedno, ali to je prije svega zagovor za čitanje ove knjige nezaboravnih veselica čiji će pučki humor razgaliti svu tmušu duše, uvijek iznova točeći nam suze radosnice nakon grohotna smijeha nad dogodovštinama kako drugih tako i nas samih. Obrišimo te suze od smijeha materinim šudarićem, ozdravit će naša duša i tilo!

                                                                 Mladen Vuković

Podijeli sa prijateljima!