Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Zabrana vjeronauka u Podbablju 1947. godine

Podijeli sa prijateljima!

sliak1 

Ratna zbivanja za vrijeme Drugog svjetskog rata na području župe Podbablje rezultirala su golemim gubitcima, a čak 326 župljanki i župljana sa teritorija ondašnje prostrane župe koja se dijelila na pet sela : Drum, Grubine, Kamenmost, Podbablje Gornje i Podbapski Zmijavci (Hršćevani i današnji dio župe Zmijavci) izgubili su svoje živote.


Podbablje uoči završetka Drugog svjetskog rata

 

Nakon fra Stanka Bradarića koji je župnikovao u Podbablju od 1936. pa do 1941. godine (ubijen je od partizana 24. rujna 1943. godine u mjestu Rupni Dol, općina Ravno u Hercegovini zajedno sa subratom fra Milanom Lapićem) u župu Podbablje došao je fra Jozo Meštrović. Ovaj svećenik koji je bio rodom iz Klisa iznad Splita dijelio je za vrijeme najkrvavijeg rata u povijesti čovječanstva svako dobro i svako zlo, svu tugu i radost pobožnog puka župe Podbablje. Ondje se zadržao trinaest godina do 1954. godine kada ga je naslijedio fra Bernard Radonić.

Kada je nakon 1302 dana krvavog rata, dana 28.listopada 1944.godine grad Imotski drugi put pao u partizanske ruke (prvi put 10. veljače 1943.) započelo je novo razdoblje u odnosima države i Crkve. Konačni završetak Drugog svjetskog rata Podbablje je dočekalo sa velikim žrtvama. Na nešto više od pet tisuća stanovnika koliko je brojala ondašnja župa sv. Luke bilo je, kako smo već spomenuli, čak 326 žrtva raznih uzrasta, spolova i godina. Najviše župljana je stradalo u Drumu, njih 98, a potom slijedi Podbablje Gornje (96), Kamenmost (45 i to 18 Kamenmost i 27 Perića brig), Grubine (64), Hršćevani (tada spadali u Podbapske Zmijavce 23).
Nakon utvrđivanja vlasti osnovani su Narodni odbori u Podbablju koji su često vrednovani po broju sudionika stanovnika u Narodnooslobodilačkom ratu (NOR-u), a prema podatcima SUBNOR-a iz 1985. godine na području Imotske krajine bilo je 2 173 borca odnosno podjeljeno po Mjesnim zajednicama koje pripadaju župi Podbablje: Drum 53, Grubine 64, Hršćevani 24, Kamenmost 52 i Podbablje Gornje 44.

Problematika vjeronauka u školama

Po završetku rata u prvi plan su došli odnosi između Crkve i države, a jedno od krupnijih pitanja i kamena spoticanja u odnosima između jugoslavenskog komunističkog režima i Katoličke crkve u vrijeme rijetkih plima i čestih oseka u tim odnosima (1945.-1952.) došlo je pitanje vjeronauka u ondašnjem odgojno- obrazovnom sustavu.

Staljinistička komunistička matrica nove revolucionarne vlasti- za koju je Crkva, sa svojom središnjicom papom i Vatikanom, simbol svega povijesno reakcionarnog i prevladanog- u neprestalnom procijepu između deomokratskih načela, za koja se deklerativno zalagala, i nastojanjima da praksu preobrazi u skladu s revolucionarnim postulatima, često je posezala za represivnim mjerama kojima je cilj bio eliminirati svaki društveni utjecaj Crkve.
Shodno tome podržavanje vjeronauka u školi značilo je da je podržavanje predmeta koji se zalaže drukčiji vrijednosno-svjetonazorski sustav od onoga na kojem je počivala ta vlast i koji je željela prenijeti mladim generacijama.

Dvostruko lice vlasti na poseban način ogledalo se na primjeru vjeronauka. Zakonskim odredbama pokušalo se prema vani pokazati kako nova "narodna vlast" izuzetno poštuje demokratse standarde i povijesnu tradiciju, a u praksi je bilo potpuno suprotno jer se željelo koliko je moguće zaobići.
Na III. zasjedanju ZAVNOH-a koje je održano u Topuskom 8. i 9. svibnja 1944. godine donešena je odluka da vjeronauk u pučkim školama bude zastupljen kao izborni predmet, i to jedan sat tjedno, a predavati ga mogu samo oni nastavnici koji se nisu ogriješili o narodnu vlast. Zanimljivo je primjetiti kako su prema naputku satovi vjeronauka započinjali molitvom "Oče naš", a u učionicama u kojima se predavao vjeronauk križevi su trebali ostati na počasnim mjestima.
Međutim, već u veljači 1945. godine Povjerenstvo za prosvjetu Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije izdalo je naredbu kojom se vjeronauk može poučavati u školama, ali samo kao fakultativni predmet i to "sve dotle dok ne bude drukčije rešeno". Prema istoj odredbi vjeronauk su mogli predavati samo narodnoj vlasti pogodni nastavnici. Dakle, da se nisu ogriješili o narodnu vlast, a birali su se tako što je Biskupski ordinarijat predlagao nastavnike, a odobranje daje nadležni organ narodne vlasti. Sva ona djeca čiji bi roditelji potpisali izjavu kojom djecu ne žele slati na vjeronauk bila su oslobođena pohađanja nastave iz ovog predmeta. Naravno, često su vršeni pritiske na djecu, a u onim školama gdje je narodna vlast smatraja da je vjeroučitelj ogriješen o narodnu vlast nije bilo vjeronauka.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata u rujnu 1945. godine Pastirsko pismo jugoslavenskog episkopata ističe negativna iskustva Crkve s NOP-om tijekom rata, ali i sa novom vlašću, a to je probudilo posebnu osvetu države prema Crkvi, a kao kolateralna žrtva našao se i vjeronauk u školama. U svim je pučkim školama vjeronauk proglašen kao neobavezan predmet, a svatko onaj tko je želio pohađati vjeronauk prethodno se trebao prijaviti.

ZABRANA VJERONAUKA U ŠKOLI U PODBAPSKIM ZMIJAVCIMA
Proučavajući povijesne spise i dokumente tog vremena lako je uočiti da su lokalni moćnici, odreda partijski aktivisti, članovi tajnih službi Ozne, poslije Udbe, ravnatelji i učitelji na razne načine, čas otvoreno i izravno čas prikriveno i "po zakonu" stvarali učenicima, vjeroučiteljima i roditeljima razne teškoće, a sve će kulminirati 1952. godine kada Jugoslavija prekida sve odnose sa Vatikanom i konačno i službeno ukida vjeronauk u školama.
Nažalost, kako smo naveli navedeno nije izostalo ni u Podbablju. Nakon prvih poteškoća u provođenju vjeronauka u pet pučkih škola na području župe prvi problemi za ondašnjeg župnika i vjeroučitelja fra Jozu Meštovića počinju 1947. godine, a iz te godine datiraju i dva dopisa koji je odaslao Kotarskom Narodnom odboru odnosno Tajništvu- personalnom pododsjeku u Imotskom. Prenosimo ih u cijelosti:

Župni ured Podbablje
Broj 127/47
8.srpnja 1947.
Preuzvišenom Biskupskom ordinarijatu u Splitu
Kotarski Narodni odbor-
Tajništvo- personalni pododsjek Imotski
Kotarski Narodni odbor- Tajništvo- personalni pododsjek Imotski, 7. veljače 1947. godine saopćio mi je da mi je Oblasni N.O. Dalmacije broj 29.041/46 od 13. siječnja 1947. godine dozvolio podučavanje vjeronauka u osnovnim školama moje župe za školsku godinu 1946./1947.
Potpisani moli gornji Naslov da mu dozvoli i dalje podučavanje vjeronauka na teritoriju župe Podbablje.
Potpisani upućuje ovu molbu gornjem Naslovu na temelju akta Ministarstva prosvjete N.R. Hrvatske od dana 25. rujna 1946. br.37452/46 i prema aktu Preuzvišenog Biskupskog ordinarijata, Split od 28.listopada 1946. godine br. 1805/46.
Fra Jozo Meštović

Nažalost, iako je navedeni dopis poslan još u srpnju 1947. godine od strane nadležnih nije došao odgovor. Prema naputku Biskupskog ordinarijata u Splitu od 29. kolovoza iste godine održavanje vjeronauka je dopušteno, ali je župnik 22. rujna 1947. godine od strane ondašnjeg predsjednika N.O. Podbapski Zmijavci onemogućen u vršenju vjeronaučne poduke. Njegov dopis od 23. rujna 1947. godine prenosimo u cijelosti:

Župni ured sv. Luke- Podbablje
Broj: 147/47 23. rujna 1947.
BISKUPSKOM ORDINARIJATU- SPLIT
MINISTARSTVO PROSVJETE N.R. HRVATSKE
Personalni odjel- Zagreb
Ministarstvo prosvjete N.R. Hrvatske, personalni odjel, Zagreb dana 25. rujna 1976. godine sa br: 37450/46 ne dozvoljava vršenje katehizacije na osnovnim školama bez dozvole za to nadležnog organa narodne vlasti. Prema citiranom aktu učinio sam molbu, dana 6. rujna 1946. godine preko Biskupskog ordinarijata u Splitu na Kotarski N.O. u Imotskom da mi dopusti katehizaciju u svih pet osnovnih škola na području župe Podbablje.
Rješenje gornje molbe dobio sam od Kotarskog N.O. Imotski dana 7. veljače 1947. br.1186/47 s kojim mi je aktom saopćeno, da mi je oblasni N.O. Dalmacije, personalni otsjek, brojem 29041/47 od 13 siječnja 1947. dozvolio podučavanje vjeronauka u osnovnim školama moje župe za 1946./1947. školsku godinu.
Istekavši rok dozvole, dne 8. srpnja 1947. godine zatražio sam preporučenim pismom preko Biskupskog ordinarijata Split od Kotarskog N.O. Imotski da mi dozvoli podučavanje vjeronauka za 1947./1948. školsku godinu. Na ovu moju molbu odgovorio je Preuzvišeni Biskupski ordinarijat u Splitu dana 29. kolovoza 1947. sa svojim aktom br: 1391/47 te je obavijestio župnike svoje biskupije sa slijedećim upozorenjem: "Ministarstvo prosvjete u Zagrebu odlukom od 11. kolovoza 1947., broj 45040-II-1947. na upit Biskupskog ordinarijata u Hvaru saopćuje da oni svećenici kojima je odobreno vršenje katehizacije u smislu Okružnice br. 37450/46 od 25. rujna 1946. ne moraju ponovno tražiti dozvolu za vršenje katehizacije u novoj školskoj godini jer im izdana odobrenja vrijede sve dok ne bude eventualno opozvana od onih organa od kojih je izdana. Oblasni N.O. Dalmacije je već u tom smislu izdao okružnicu ukoliko se to odnosi na katehizaciju u školama".
Jučer, dne 22. rujna u 10 sati i 15 minuta predsjednik N.O. Podbapski Zmijavci gosp. Gudelj u prisustvu učitelja gospodina Alfirevića, zatražio mi je dozvolu o poučavanju vjeronauka. Dao sam mu pročitati odluku Ministarstva prosvjete koja je upućena Biskupskom ordinarijatu u Hvaru. Ova ga odluka nije zadovoljila. Nakon što se udaljio učitelj Alfirević koji je inzistirao da se nastava zabrani, predsjednik Gudelj mi je kazao: "Moraš imati osobnu pismenu dozvolu za podučavanje vjeronauka". Ja sam mu rekao: "Kad zatražite osobno pismenu dozvolu ja ću je i zatražiti preko Biskupskog ordinarijata od Ministarstva prosvjete".
Stoga molim Ministarstvo prosvjete- Personalni odjel u Zagrebu da mi izda osobnu pismenu dozvolu za podučavanje vjeronauka u svih pet škola na području župe Podbablje kako mi je to zatražio predsjednik N.O. Podbapski Zmijavci.
Tim više molim, jer na području moje župe postoji pet narodnih odbora, pa što je tražio ovaj predsjednik odbora možda će tražiti i drugi predsjednici odnosno učitelji.
Da skratim sebi neugodnosti, a Ministarstvu prosvjete dosađivanje molim da mi izdate navedenu dozvolu da mi se ne bi zabranilo održavanje nastave kao u školi u Podbapskim Zmijavcima.
S.F.-S.N.
Župnik Podbablja
Fra Jozo Meštrović


Na navedeno traženje je odgovoreno tek nekoliko mjeseci kasnije što je bio očiti pokazatelj truda ondašnjeg režima da se onemogući normalno odvijanje nastave vjeronauka. Nered i samovolju oko izdavanja dozvola za podučavanje vjeronauka u školama trebalo je okončati rješenje Ministarstva prosvjete iz srpnja 1949. godine. Prema tom rješenju svi zainteresirani vjeroučitelji trebali su do 15. kolovoza iste godine uz propisanu dokumentaciju, predati povjerenstvu prosvjete i kulture pri kotarskim i narodnim odborima molbu za poučavanje vjeronauka u školama. Znakovito je da ni kotarski ni gradski odbori sa sadržajem navedenoga nisu upoznali vjeroučitelje nego je Komisija za vjerske poslove dana 28. srpnja 1949. biskupskim ordinarijatima i apostolskim administraturama dostavila rješenje pa mnogi župnici nisu imali vremena zadovoljiti formu.
Vjeronauk je konačno izbačen iz škole 1952. godine odlukom o zabrani podučavanja vjeronauka u državnim školama. Na sastanku članova sekretarjata CK KPJ, članova Politbiroa CK KP Slovenije i Hrvatske na početku 1952. godine odlučeno je da se krene u ofenzivu protiv Katoličke crkve te da se ukine vjeronauk u školama.
Uputstvo ministra za prosvjetu Dušana Žanka od 31. siječnja 1952. godine glasi: "Počam od 1. veljače 1952.godine ukida se podučavanje vjeronauka u narodnim školama i ostalim državnim školama. Stoga se stavljaju van snage dosad izdana odobrenja za podučavanje u narodnim školama. Zabranjeno je također skupljanje školskih obveznika u župnim uredima i stanovima, privatnim prostorijama u svrhu podučavanja vjeronauka ili bilo kakvog organiziranog nastavno- obrazovnog djelovanja".
Vjeronauk je time izbačen iz svih škola na području župe Podbablje koji se tek poslije počeo održavati u župnim dvoranama. Uspostavom moderne i suverene demokratske Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća vjeronauk je ponovno vraćen u škole.

PRIPREMIO: Josip Šerić, siječanj 2019.

Literatura:

Stjepan Trogrlić "Katolički vjeronauk u istarskim školama- od potiskivanja do izbacivanja", Zagreb 2010.
Arhivska građa N.O. Imotski, godina 1947.
"MOST"- glasilo župe Podbablje, sveza I., 1986.-1990.
Dr. fra Petar Bezina "Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja- ŽRTVE RATA- 1941.-1945., 1990.-1995., Split 2003.
Krunoslav Zujić "Imoćani i Imotska krajina u virovima nevremena 1941.-1945., Imotski 2007.
Nedjeljko Kujundžić "Imotska krajina u NOB", Imotski 1981.

Podijeli sa prijateljima!