Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Franjevački samostan na Kamenmostu u 16.stoljeću

Podijeli sa prijateljima!

sveti luka stara

Kamenmost sa župskom crkvom sv. Luke evanđelista najpristupačniji je i ujedno najpoznatiji dio prostrane župe Podbablje. Smješten je u sjeveroistočnom dijelu župe na glavnoj imotskoj prometnici uz desnu obalu rječice Vrljike koja protječe cijelim Imotskim poljem.

 

Mjesto je dobilo naziv po starodrevnom mostu, u kojem je bio uzidan kameni spomenik s latinskim natpisom čak iz rimskog doba, koji slavi cara filozofa Marka Aurelija (161.-180.), „armenijaka“, tj. onoga koji je uspješno poveo rat za očuvanje daleke azijske Armenije unutar Rimskog carstva 166.godine.

                Inače, hrvatski naziv mjesta u obliku „Camen Most“ prvi put se spominje 24. siječnja 1400.godine u darovnici pisanoj latinskim jezikom, u kojoj se u prvome redu ističu imena Ratka Gostojevića, sabljara iz Kamenmosta i njegove žene Drage, kćeri Plavšine.

                Ali, Kamenmost određenije ulazi u povijest tek u drugoj polovici XVI. stoljeća i to kao središte franjevačke pastoralizacije u Imotskoj krajini. O tome govori šest povijesnih suvremenih listina pisanih turskim jezikom.

                Kao što je poznato u arhivima franjevačkog samostana Zaostroga, Živogošća, Makarske i Omiša, čuva se čak 879 turskih spisa ili dokumenata, u kojima se nalazi dobar dio povijesti biokovsko-neretvanskog područja iz doba turske vladavine 1493-1717. Između tih dokumenata njih 108 odnosi se na Imotsku krajinu i djelovanje sv. Franje Asiškog pod turskim jarmom, a između, pak, tih „imotskih turskih dokumenata“ šest se njih, i to najstarijih odnose na Kamenmost. To su: turski dokument iz samostana Zaostrog, dokument iz samostana Omiš, te četiri dokumenta iz samostana Makarska.

ferman

SLIKA: Pismo hercegovačkog sandžak-bega Malkoča             

Cilj ovoga članka je sažeto prikazati, što ti dokumenti govore o franjevcima i njihovom djelovanju na Kamenmostu:

  1. 1.Franjevačko prebivalište na Kamenmostu 1562.godine

Na Kamenmostu fratri su od davnina imali kuću i crkvu. U povodu priprema za neku kršćansku svetkovinu, tamošnji je franjevac „redovnik fra Paval“ osobno došao pred hercegovačkog sandžakbega Malkoča s molbom slijedećeg sadržaja: „Od ranije redovnici na mjestu, gdje se nalazi crkva Kameni Most blizu Imotskog, običavaju po svojim obredima čitati evanđelje na navedenom mjestu onako, kako je to od davnina uobičajeno, (pa se za to moli dopuštenje). „Molbu je riješio Malkoč-beg izdavši mjeseca kolovoza 1562.godine pismo upućeno mostarskom vojvodi Feruhu u kojem doslovno stoji: „Kada dođe (fra Ivan) da među kršćanima po njihovim vjerskim običajima čita evanđelje, kako je uobičajeno na tome mjestu, neka opet čita i neka ga nitko, suprotno šerijatu (islamsko pravo) ne uznemiruje“.

                To je uopće prvi poznati suvremeni turski dokument o franjevcima na području Imotske krajine. Iz njega je sigurno, da su fratri na području Kamenmosta imali crkvu, u kojoj su obavljali službu Božju. U dokumentu se čak četiri puta ističe da se na tome mjestu od davnina vrši kršćanska služba Božja. Izrazi „od davnina“ i „po starom običaju“ znače, da se služba Božja obavljala tu i prije turske okupacije. „Crkva“ u turskim dokumentima ne znači samo bogomolju nego i samostan, odnosno kuću u kojoj stanuju redovnici.

  1. 2.Provala u fratarsku kuću

Nakon desetak godina tj.1570., ili 1572.godine (dokument je oštećen pa godina nije jasna) opet se javlja Kamenmost, i to rada zbog banalnog razloga: provala u fratarsku kuću koju je noću izvršio neki čovjek nepoznatog imena. Stoga je starješina kuće „gvardijan fra Paval“ došao pred mostarskog kadiju Ibrahima, da prijavi provalu i zatraži odštetu. Fra Pavao je sa sobom doveo pet svjedoka, od kojih su četvorica bili muslimani, a peti je bio kršćanin „knez Ivan Mikulić“. Taj je dokument iz makarskog samostana važan po tome što starješinu kuće na Kamenmostu naziva gvardijanom, prema čemu je ta kuća tada bila franjevački samostan. Važan je i s druge strane što se već sedamdesetih godina XVI. stoljeća u Imotskoj krajini spominje prezime Mikulić.

  1. 3.Na Kamenmostu tri fratra

Godine 1574. „u crkvi“ odnosno prebivalištu ili samostanu u selu Kamenmost živjela su najmanje tri fratra i to po imenu: fra Ivan, fra Marko i fra Mijo. Oni su došli pred hercegovačkog bega Jusufa s molbom da ih oslobodi od plaćanja običajnih nameta kao što su bili i dotada oslobođeni. Na temelju toga je Jusuf-beg u listopadu 1574.godine izdao novu potvrdu imotskim fratrima da ih zbog tih nameta nitko ne smije uznemiravati. Dokument nažalost ne spominje prezimena fratara.

  1. 4.Istoimeni fratri 1580.godine

Šest godina poslije toga u prebivalištu na Kamenmostu nalazila su se tri fratra istih imena. Grad imotski je u međuvremenu postao središte kadiluka. Stoga su se spomenuti fratri s Kamenmosta obratili novoj vlasti, pa imotski kadija Halil u ožujku 1580.godine spomenutim fratrima s Kamenmosta izdaje hudžet (sudsku odluku) da ih nitko ne smije uznemiravati.

  1. 5.Fratarska kuća na položaju Radočić

Četiri godine poslije odluke kadije Halila pojavilo se pitanje vlasništva na kućom na položaju Radočić u kojoj je stanovao fra Grgur. Pitanje je riješio imotski kadija Hadži Resulov koji je na temelju svjedoka: Mihovila Radočića, Šimuna Tomina, Petra Stipanova i Vida Tomina svih iz sela Kameni Most dana 8.rujna 1584.godine izdao hudžet kojim navedenu kuću dosuđuje u vlasništvo spomenutom fra Grguru jer je ta kuća u prijašnja vremena tj. prije turske okupacije sagrađena za redovnike pa stoga po pravnom načelu „Staro se ostavlja po starom“ ista kuća pripada tome redovniku.

  1. 6.Vjerski skupovi na Kamenmostu 1593.godine

Ljeti iste godine na Kamenmostu je boravio fratar Martin. Vjerojatno je tada preuzeo duhovnu službu u tome mjestu pa je od kadije Ahmeda zatražio dozvolu za nesmetano obavljanje vjerskih obreda svojim vjernicima. Molbu je potkrijepio i dokumentima starijih kadija. Na temelju, dakle, tih dokumenata i izjave nekolicine muslimanskih svjedoka kadija je Ahmed koncem srpnja 1593.godine izdao pismo kojim odobrava da se na Kamenmostu kao i svake druge godine mogu održavati vjerskiskupovi i to nekoliko puta godišnje te da se u tom smislu kršćanskih vjerskih obreda može „čitati evanđelje“ tj.služiti sv.misa pa da fra Martina i njegove vjernike u tome nitko ne smije ometati.

To je zadnji poznati turski dokument u kome se spominju fratri na Kamenmostu. Stoljeće poslije oni se tu više ne spominju jer su oko 1600.godine bili prisiljeni preseliti se na otok Prološkog blata.

Fra Karlo Jurišić 

 

Prigodni video Kamenmosta kojeg je omogućio Podbablje Portal možete pogledati: 

https://www.youtube.com/watch?v=Ll_ww7AeOew&t=23s

 

Podijeli sa prijateljima!