Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Katolici u politici

Podijeli sa prijateljima!
 IMG 0479
Pojam politika najčešće se izvodi od riječi polis - antički grad - država, politička zajednica. Temelji se na vlasti i moći. U današnjem smislu politika je aktivnost, tj. proces donošenja odluka u svim sferama ljudskoga života (u državi, političkim strankama, vjerskim zajednicama, građanskom društvu, interesnim skupinama, gospodarskim subjektima).
 
Prisutna je u svakom društvenom odnosu u kojem se izražavaju interesi pojedinca, društvenih skupina, klasa, staleža, slojeva. Politika je vještina obavljanja društvenih i državnih poslova usmjerena na postignuće najvećih rezultata radi općeg dobra. To je metoda rada države, različitih političkih stranaka, institucija pa i pojedinaca.    
 
Koja je uloga svakog pojedinca u obavljanju i odabiru vlasti, a posebno čovjeka katolika? Katolička Crkva je oduvijek pozivala vjernike da aktivno sudjeluju u političkom životu, a posebno nakon Drugog vatikanskog koncila. Suvremeno socijalno učenje Katoličke crkve traži od kršćana aktivno sudjelovanje u politici. U sve većem zagovaranju sekularnog društva i kulturalnog relativizma važno je naglasiti kako se u Hrvatskoj oko 92% stanovništva izjašnjava kao pripadnici vjerskih zajednica, a od toga čak 86,2% kao pripadnici Katoličke crkve. I upravo zato nas ova tema zanima jer je sasvim logično da toliki broj građana koji su vjernici ima i određenu odgovornost što se tiče političkih procesa i donošenja odluka koji se tiču svih nas. Prateći život katolika i njihovo političko sudjelovanje kroz povijest može se gotovo reći da je ono u prvim počecima povijesti bilo neznatno. Zato postoji više razloga. Glavni razlog je što i sam Isus Krist nikada i ničim nije pokazivao veći interes za politiku i političko djelovanje. Dokaz tome su Isusove riječi: Dajte caru carevo, a Božje Bogu (Mt 22, 21).  Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta (Iv 18, 36). Njegovi prvi sljedbenici, prvi kršćani, bili su apolitični. 
 
Uvođenjem građanske demokracije, tj. vladavine u kojoj vlast s pojedinaca prelazi na narod, dolazi do većeg političkog sudjelovanja katolika laika u političkom životu društva. Samo sudjelovanje u političkom životu nije bit kršćanske vjere i kršćanskog života, ali sa sobom nosi odgovornost i „pravo kršćanina da se politički angažira kao kršćanin, što je prvotno političko pitanje, i kao dužnost kršćanina da se politički angažira, što je ujedno i teološko pitanje.“
 
Katolički socijalni nauk uči da svaki katolik pri političkom djelovanju mora imati na umu vrijednosne i motivacijske norme, a to su: dostojanstvo ljudske osobe, opće dobro, stručnost i odgovornost. O važnosti ljudskog dostojanstva Drugi vatikanski sabor u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes ističe: „Počelo, naime, subjekt i svrha svih društvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu društvenog života.“ Ako dostojanstvo svakog čovjeka stavimo na prvo mjesto, o čemu nas poučava i sam Krist, za glavna polazišta u politici  nam trebaju biti prava i vrijednosti temeljene na obitelji, radnom pravu, medicinskoj etici i ostalim ekonomskima pitanjima u službi dobrobiti i pravde za svakog pojedinca. 
 
Nije dovoljno zalagati se za opća dobra, već svaki kršćanin treba biti primjer osobe koja svojim djelima promiče i zalaže se za opće dobro, dobro iznad pojedinačnog interesa ili interesa određene grupe. Crkva nas uči  kako politika i politička vlast nije vladanje, nego služenje. Svrha političkog angažmana bilo kojeg pojedinca, nije u tome da pošto-poto dođe na vlast, da zasjedne na vlast i onda vlada, nego je smisao politike u tome da se dođe na odgovorno mjesto kako bi se s tih pozicija, odgovorno rješavali konkretni problemi pred kojima se nalazi država i društvo. 
 
Nije rijetkost da deklarirani i istinski vjernik kad su u pitanju političke prosudbe i odabir pojedinih političara kao i stranaka bude u potpunom nesuglasju kojem nas uči Evanđelje. Upravo zato je i potrebno istaknuti kriterije prema kojima bi katolik političar trebao djelovati. Kako i na koji način bi trebali katolici sudjelovati u politici, a sve za opće dobro naroda i države, posebno je naglašeno u  Doktrinalnoj noti o nekim pitanjima vezanim za sudjelovanje katolika u političkom životu.
 
Sve više smo svjedoci napuštanja naravnog moralnog zakona gdje nas se želi uvjeriti da upravo demokracija počinje s etičkim pluralizmom. Svaka demokratska i suvremena država u središte treba staviti dostojanstvo osobe jer je jedino takvo shvaćanje uvjet prave demokracije. Najbolji primjer kako se „čovjek ne smije odijeliti od Boga, niti politika od morala“ je sv. Toma More. Crkveni nauk najveću važnost daje obitelji kao životnoj zajednici jer je upravo ona i najviše ugrožena. Katolik u politici  ima ulogu stvaranja društva u kojem će naravni zakoni nadići sve individualne interesne sfere gledane iz kuta pojedinaca i manjih skupina, a čiji čini pokazuju odsutnost načela pravednosti i ljubavi kojem nas uči evanđelje Isusa Krista. Svaki vjernik, a ne samo vjernik političar,  pozvan je na služenje ljudskoj osobi, kulturi, gospodarstvu i politici. 
 
Važniji kriteriji kojih bi se trebali pridržavati katolici političari su:  ostvarenje odnosa zajedništva među osobama, služenje u svrhu općeg dobra, načelo supsidijarnosti, promicanje mira i međusobnog dijaloga i načela koja su u osnovi socijalnog i moralnog učenja crkve. Katolik političar s obzirom na svoju ulogu u politici i mogućnost djelovanja, što ovisi o političkoj funkciji, svojim političkim djelovanjem ima moralnu obvezu usprotiviti se, spriječiti, onemogućiti donošenje odluka i zakona koji su nenaravni i u suprotnosti s Božjim naukom. Sve više smo svjedoci donošenja takvih zakona u „modernoj“ Europi. Najbolji primjeri su ozakonjivanje pobačaja, umjetne oplodnje, kloniranja ljudi,  istospolnih brakova, omogućavanje posvajanja djece istospolnim zajednicama, legalizacija lakih droga i druge nenaravne odluke. 
Katolik političar ima ulogu zauzimati se za siromašne, ukazivati na nepravdu i izrabljivanje ljudi bez obzira u kojem području se to izrabljivanje događa. Njegova uloga je upozoravati na nepošteno ponašanje, primanje mita, itd. Potrebno se strogo čuvati  ogovaranja protivnika kako bi ga se politički i moralno uništilo. Katolik političar treba djelovati i svjetovnom i duhovnom životu kao jedinka. Jedno drugo prožima, a nerijetko smo svjedoci kako naši političari, deklarirani katolici, žive u  rastavljenim i izvanbračnim zajednicama, podržavaju ili barem opravdavaju donošenje nenaravnih zakona. Kako bi vjernik laik politički djelovao u suglasju s Božjim zakonima, osim pridržavajući se  načela u gore navedenim dokumentima, potrebno je da svaki vjernik koji se želi baviti politikom zna izabrati, kao i kritički prosuditi koje političke stranke, njihovi programi i ideje promiču istinske kršćanske vrijednosti.   
S pojavom industrijalizacije i urbanizacije nastaje sve više političkih stranka. Razlikuju se s obzirom na programske ciljeve koje zastupaju, društvenom sloju koji predstavljaju, načinu organizacije svog djelovanja kao i oblicima i sredstvima kojima se koriste u provođenju svojih ideja i ciljeva. 
 
Nije nevažno znati odabrati političku stranku. Iskreni katolik će stranku birati prema načelima i učenjima nauka Katoličke crkve. Takve stranke u svojim programima uključuju istinsku slobodu, obitelj, humanost i dostojanstvo svake osobe. Iz nauka Evanđelja i Katoličke Crkve proizišla je demokršćanska opcija. Demokršćanske stranke nastale su na temeljima kršćanskog promišljanja o položaju čovjeka u suvremenom svijetu. U svojim programima zagovaraju biblijski pogled na život ljudi u bračnim zajednicama, dostojanstvo svakog čovjeka, ostvarivanje prava za djecu i obitelji, zagovaraju moralne i naravne zakone, itd. 
 
Hrvatska politička scena ima veliki broj političkih stranaka, ali nažalost malo njih u svojim programima zagovara demokršćanske vrijednosti. Slobodno se može reći da hrvatska politička scena nema političke stranke koja je zaživjela istinsku demokršćansku politiku. Tome su puno pridonijeli i sami vjernici laici, prilikom ne odabira takvih stranaka na izborima, a i same stranke često su se proglašavale deklarativno demokršćanskim a u praksi nisu prakticirale kršćanski nauk.
Neupitno je da se većina ljudi, bilo profesionalno ili laički, bavi pitanjima politike. Kad se govori o političarima katolicima mnogi ih kritiziraju jer su mišljenja da „Biti kršćanin znači ne baviti se politikom.“ Na svjetskoj političkoj sceni postoji sve veći broj stranaka i političara čije ideologije i programi nisu u skladu s moralnim i socijalnim naukom Crkve. Povijest nas uči da su najveći protivnici crkvenog utjecaja na politiku i političare  liberalno-socijalističke stranke koje žele oslabiti utjecaj Crkve na društvo, a sve u ime slobode i slobodne volje čovjeka. 
Ako pratimo političke stranke u Hrvatskoj vidimo koliko su obilježene svjetskim trendovima. Odsutnost istinskih demokršćanskih stranaka i političara u javnom životu pokazuje nam da je potrebno obrazovati katolike političare jer važnost političkog sudjelovanja i odgovornosti za današnji svijet leži u činjenici: „Politika je sve više u rukama moćnog kapitala i uopće moćnika različite vrste. To drugim riječima znači da su suvremena demokratska društva u velikoj opasnosti od manipuliranja i različitih oblika ovisnosti.“
Iz svega gore navedenog vidimo koliko je važno da svaki katolik, a osobito onaj koji se profesionalno bavi politikom, pravilno i odgovorno djeluje kad su u pitanju izbor političara i stranaka na našoj političkoj sceni.
 
PRIREDIO:  Slavko Blažić, student
 katolici1
 
Podijeli sa prijateljima!