Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

RHEA - JESU LI DJECA VIŠAK U IMOTSKOM

Podijeli sa prijateljima!

RHEA nova

RHEA - JESU LI DJECA VIŠAK U IMOTSKOM

Ponukan viješću o gašenju ŽKK Rhea, nisam mogao ne raspitati se o uzrocima i svemu što ovaj klub sa zavidnim rezultatima prati.

Klubu koji je uz rukometni klub okružje gdje ženska mlada populacija može ispunjavat sportski život trenirajući kako bi mogli pokazali sportske sposobnosti, postizati sportske uspjehe. To je jedino mjesto za njih na području Imotske krajine.

 

Kako bi dobili informaciju iz prve ruke, razgovarao sam sa Mislavom Patrljem, trenerom i predsjednikom, čovjekom koji je sve vrijeme do sada podnosio najveći dio tereta ako ne i cijeli teret vođenja kluba.

Mislave od kada se igra ženska košarka u našem kraju?

-Ženska košarka u našem kraju samostalno djeluje od 2005. a igrala se i nekoliko godina prije u sklopu muškog košarkaškog kluba. U pomoć tada građevinskih firmi, a svojim rezultatima izborili smo se za zapažen status u gradu Imotskom.

Kojim rezultatima? Uvjeren sam kako bi bilo dobro dati na uvid svima onima koji nisu upoznati sa vašim uspjesima.

-Cure iz našeg kluba su bile dvostruke kadetske prvakinje države (2007-2008g), dvostruke juniorske viceprvakinje (2008 i 2010), brončane u uzrastu djevojčica (2014). Također. Usporedo s klupskim takmičenjima predstavljamo naše škole na školskim takmičenjima. OŠ Runović je bila prvak države 2007, OŠ Stjepan Radić Imotski bila je viceprvak države 2012, OŠ Ivan Leko Proložac viceprvak 2015. 2009 i 2010. gimnazija Mate Ujević bila je prvak države u konkurenciji srednjih škola, a 2011. ista škola bila je viceprvak. Godine 2009. smo igrali kvalifikacije za prvu ligu s najmlađom petorkom u povijesti  ženske košarke ( prosjek je bio 16.5 god).

Sigurno je dosta mladih talentiranih imena izišlo iz klupskog pogona?

-Klub je iznjedrio niz reprezentativki;  Sandra Brkan, Ana Vilenica, Ana Biočić, Katarina Puljić, Maja Puljić, Iva Todorić, Rahela Mikulić, Lucija Jović, Anđela Katavić, Iva Brnas i sada Petra Kolovrat. Klub je uključujući i proteklu sezonu, među 8 najboljih u državi bio 12 puta.... Uglavnom, rezultati govore da smo jedna od najboljih škola košarke u državi u kontinuitetu, najbolja u županiji u zadnjih 10 godina i vodeći ukupno sport u županijskom školskom sportu !

Takvi rezultati se ne postižu tek tako već sigurno kontinuiranim, planskim radom koji zasigurno iziskuje velike troškove. Rekao si kako su vam pomagale građevinske firme.  Sa koliko ste novca uspijevali pokrivati klupske potrebe?

-Zadnjih 4-5 godina smo na prosjeku od nekih 35 000 kuna godišnje iz proračuna grada i kad se to podijeli na 12 mjeseci sami zaključite da li je to dostatno. I da ne ostane na tome ove godine smo na 25 000 kuna uz koje možemo samo plakat kad to podijeliš na 12 mjeseci.

I kako onda, kojom čarolijom ostvarujete sve te rezultate?

- Kompletan klub je na meni zadnjih 7 godina s tim da je zadnje 4 izrazito teško. Djecu vozim sa svojim kombijem starim 27 godina! Strahujem za njih, a moram tako jer jednostavno nemam izbora već odustati od svega.  Ugasili bi se davno da nije tako, jer prijevoz nismo mogli plaćati.

Kako grad ne reagira to su naša djeca, naša budućnost?

-Reagira. Nedavno kada smo izborili državnu poluzavršnicu i trebali ići u Zagreb, gradonačelnik Đuzel nam je dao 1000 kuna za pet dana igranja na turniru. Kolika je nebriga grada Imotskog, govori i podatak da smo godinama izgnani u Proložac jer nemamo pristup dvorani u srednjoj školi. Istoj toj školi kojoj smo donijeli najveće sportske uspjehe u povijesti! Gradonačelnikova reakcija i svih oko njega je: Nema novaca, nemamo za plaće,moramo dugove vraćati...

Najpoznatija izreka je: Dogodine će biti bolje! Mi nismo medvjedi da spavamo zimski san i čekamo kad će doći to dogodine!

Što sad i kako dalje?

-Prestali smo se takmičiti jer nismo imali za utakmice i klub je sada na korak do gašenja. Izgleda da živimo u kraju gdje djeca ne mogu birati između 2-3 sporta, gdje boćanje i kuglanje dobivaju više nego svi sportovi koji se bave djecom. Ostale zaključke neka čitatelji donesu sami... U zadnje vrijeme su nas izvlačili proložani koji su nam uz ustupanje dvorane i financijski znali pomći u bezizlaznim situacijama pred putovanje.

Trener si i predsjednik. Jeste li pokušavali pronaći prigodnog ili pogodnog predsjednika kako bi tebi olakšali rad i dalo ti više vremena u samom radu sa igračicama?

-Zvali smo i molili, a kada bi kandidati vidjeli sa kojim se problemima moraju nositi jednostavno bi odustajali.

U vremenu kada sva zvona zvone na uzbunu zbog katastrofalnog nataliteta, sve manje djece kako u našem kraju tako i u državi, evo događaju se ovakve nerazumljive situacije. Jeli nam i ovo malo djece višak. Što je veći prioritet od djece. Muška mladež se okuplja oko šest veliko-nogometnih klubova, a djevojke imaju samo rukomet i košarku. Sada ostaju samo na jednom sportu. Hoće li nebriga nadležnih i njih ugasiti?

Ne preostaje nam ništa već otvarati staračke domove u školama kojih je sve više praznih. U športskim dvoranama neka igraju sportski veterani, rekreativci koju mogu plaćati najam.

U zdravu tijelu zdrav duh!

Podijeli sa prijateljima!