Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Mislav Karin - Moj dan počinje i završava s glazbom

Podijeli sa prijateljima!

Mislav

MISLAV KARIN –  istinski glazbeni zaljubljenik i brucoš glazbene akademije u Mostaru, za Podbablje Portal: o sebi, ambicijama, Mostaru, glazbi i glazbenoj sceni. Iskren do bola, ovaj obožavatelj strane rock scene, nudi toliko toga zanimljivog.

                                   

                                                  Mislav                                           

        Mislave, kada si se točno počeo baviti glazbom ? 

-         Od svoje pete godine, no puno ozbiljnije sam krenuo sa sedam godina, jer sam tada imao pravo na upis u glazbenu školu. Dok su drugi tada napucavali loptu, mene je zanimala samo svirka.

Što te je potaknulo na to, da se baviš glazbom ? 

-         Jednostavno rečeno, ponio me osjećaj. Od malih dana imao sam osjećaj za glazbu. Kod nekih tužnih balada, znao sam i zaplakati. Meni s glazbom dan počinje i završava.  

Koji svoj nastup do sada ocjenjuješ najupečatljivijim i kako publika gleda na tebe ? 

-         Izdvojio bih onaj u Munchenu, za ovogodišnji Uskrs, pred 5 000 ljudi, gdje sam navečer svirao s više izvođača. Tu sam doživio velike ovacije naših ljudi, ali i stranaca. Tada sam ujedno doživio i svoj pravi koncert i osjećaj publike kao pjevača u prvom planu, a ne kao nekog običnog zabavljača, kojeg publika ne doživljava.

Kako gledaš na hrvatsku glazbenu scenu, je li se danas pjevačem postaje talentom odnosno trudom ili preko rodbinskih veza ?

-         Što se tiče umjetnosti i glazbe, hrvatska „ estrada“, nalazi se na vrlo niskom nivou. Mišljenja sam kako se vrlo malo radi i kako su pravi umjetnici na samom dnu, dakle, gotovo da ih nema nigdje ili vrlo malo, dok scenom vladaju oni, koji rade „ pjesme za djecu“. Pjevačem se postaje isključivo preko veza, dok se pravi nažalost teže otkrivaju i bruse.

Je li turbo – folk po tebi, uništio hrvatsku glazbenu scenu ? 

-         Mislim da nije, jer je i prije dolaska turbo – folka kod nas prevladavalo „ stanje mirovanja“. Osobno nisam ljubitelj tog žanra, s tim da nećemo nikoga omalovažavati, jer je i to jedna vrsta glazbene umjetnosti. 

Što točno podrazumijevaš pod tim, "stanjem mirovanja" ? 

-         Po meni su se svi naši hitovi napravili do završetka domovinskog rata. Nakon toga ne mogu izdvojiti nijednu pjesmu, pa niti pjevača, koji je došao na scenu i ostavio dublji trag. 

Osim klavijatura, koliko još instrumenata sviraš ? 

-         Lakše je reći, što ne sviram ( smijeh ). Sviram gotovo sve, od saksofona i gitare do bubnja i harmonike.  

S obzirom kako si mostarski student, reci nam, kako ti se doima taj grad ?

-         Mostar me je uvijek privlačio po harmonici. Iz njega se vuče jedan dio sevdaha, kojeg obožavam slušati, tako da je i to jedan od razloga mojeg odlaska dolje, kao i sama želja za upisom glazbene akademije. Kao grad mi se sviđa i zbog velike prijatnosti ljudi, koji u njemu žive.  

 Tvoje daljnje ambicije ?   

-     Želja mi je jednog dana postati kantautorom, budući da sam već pisao za neke pjevače, poput Josipa Ivančića, a imam u planu raditi još s nekima, no ne bih o imenima. U slobodno vrijeme koristim tu priliku da se bavim pisanjem pjesama. Mislim da sam privukao pozornost velikom broju pjevača. Moja karijera je u usponu i tome veseli.

 

Razgovarao: Darko Lončar 

Podijeli sa prijateljima!