Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Razgovor s Pajdom, jednim od utemeljitelja NK Kamena

Podijeli sa prijateljima!

pajdo

Ante Kujundžić Pajdo, je jedan od utemeljitelja NK Kamena, a u mojem zadnjem članku o klubu sa njim nisam imao prigodu razgovarati, zato to činim sada. Na moj poziv se odazvao čim je prije mogao i s velikom željom za poticanje na zajedništvo svih čimbenika u klubu i oko njega odgovorio je na nekoliko mojih pitanja.

-Svi oni koji su vezani uz klub znaju za Pajdu, sa respektom i štovanjem se osvrću. Što vam u ovom trenu pada na pamet reći o klubu?

-Ne bi se trebalo previše osvrtati u povijest ali treba ukazati na nekoliko bitnih momenata u povijesti kluba. Slažem se sa prvim predsjednikom koji kaže da ni u snu nismo očekivali da će doći do ove četrdesete obljetnice i ovo je veliki dan za stotine entuzijasta računajući tu igrače i članove uprava kluba. Puno se toga događalo i lijepog i lošeg što je i normalno u svakom radu pa i ovom ali se uvijek iznašlo načina za riješiti probleme učeći na greškama kako svojim tako i na tuđim.

-Ajmo se ipak vratiti malo na početak koji niti malo nije bio jednostavan.

-Osnivanje kluba opisali su; prvi predsjednik Đelo, Koka i Vice, tako da nema potrebe prepričavati. Drugi bitni trenutak kluba se dogodio 1981.g. kada je počela gradnja igrališta. Nekoliko godina je bezuspješno trajala potraga za lokacijom od Krivodola do Grubina i kada se nije rješenje moglo naći javilo se selo Ivanbegovina, nudeći teren nasuprot škole. -Kako je do te nezaboravne odluke došlo? - Kako zaboraviti te dane kad je skoro pa cijelo selo objeručke prihvatilo žrtvu i u neimaštini sakupilo 60 000 dm za otkup zemljišta i početak gradnje igrališta. Čudno smo mi pleme Kujundžići, kad naumimo nešto uraditi to i uradimo, a inače smo skloni svakoj vrsti igre, naročito nogometa. Nema veze sa nogometom ali za opisat Kujundžiće kao vječne natjecatelje. Činjenica je da su u malom selu postojale dvije gostionice samo neka se ima di igrati bilo buća, karata ili šijavice u čemu smo prednjačili. Nesmije se zaboraviti ljude koji su sve to u selu vodili: Nediljko Šiljin, Milan Batak, Stipe Šošov, Koka, eto i moja malenkost . Pogotovo se ne smije zaboraviti Radu Kujundžića koji je svoje loze i zemljište, skoro trećinu igrališta dao za minimalnu cijenu kao skoro i svi vlasnici ostalog zemljišta. Rade i danas pod starost živi uz Kamen pa makar ga gedajći sa svog balkona daje igračima podršku. -

Što reći o trenutnom stanju kluba ipak si tu u svakom segmentu iako te nema napismeno kao biranog člana ijednog dijela uprave?

-Bitno je napomenuti i naglasiti da je NK KAMEN klub općine Podbablje. Naime još i sad postoje ljudi u našoj općini koji smatraju da je to klub sela Ivanbegovine. Naglašavam jednom za svagda, KAMEN je klub općine Podbablje, a igrom slučaja igralište se nalazi u Ivanbegovini. Isto tako igralište sada već stadiončić nije vlasništvo sela već NK KAMEN-a to jest udruge građana općine Podbabloje. Zbog te neosporne činjenice čudi me da od osnutka općine Podbablje postoje otpori za ulaganje u infrastrukturu kluba jer neki krugovi smatraju zašto ulagati u nešto što nije općinsko. Zato ponavljam kako je svako ulaganje u klub ulaganje u općinu i za dobrobit djece sa područja naše općine.

-Klub je za sobom ostavio i pisane tragove u vidu knjiga sa pogledom na prošlost.

-Godine 2002. Je objavljena monografija koja opisuje 25 godina postojanja kluba i ukazuje na činjenicu da je ovo jedan od rijetkih klubova u državi kojem je u Domovinskom ratu u obrani domovine poginulo pet aktivnih igrača.

-Čega se sa nelagodom sjećaš vezano za klub?

-Jedne od najtežih godina kluba, 2004. kada se zbog razno raznih razloga ponajviše financijskih, rasformirala seniorska momčad i klub ostao na dvije mlađe kategorije. Tada kao i uvijek se okupilo nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u klub i nogomet za krenuti od nule. Dajući svoja sredstva i uz pomoć općine polako su dizali klub u svakom pogledu a naročito u natjecateljskom. Vrhunac takvog rada doveo je do tog da Kamen iz malog mista prvi put u povijesti zakorači u 3.HNL i zaigra protiv ekipa kao što su; Zadar, Šibenik, Solin, Gošk Dubrovnik, Junak, Zmaj… Mi osnivači kluba i drugi koji doprinose klubu ni u najluđim snovima nismo zamišljali takvo nešto. Ljudi moji pa mi već šestu godinu plovimo u ovoj uzburkanoj teškoj ligi sloveći kao tvrd i stabilan klub. Zamislite, ove godine su iz ove lige ispali klubovi sa tradicijom; Neretva Metković, Orkan, Omiš i Zmaj Makarska.

- Vrime je da sve dosadašnje ostavimo za neku novu knjigu o klubu i vidimo što bi bilo dobru za bolje sutra jer uvijek se može više i bolje. - Mišljenja sam da je zadnji trenutak neke stvari postaviti na svoja mjesta kako bi klub i dalje bio stabilan u ovoj ligi koja nam je očigledno po mjeri. Ponajprije da nam bude na ponos svima i da ne vuče ružne repove za sobom već na krilima športskog duha gazi dalje. Tu su financije one bez kojih u današnje vrijeme ništa ne može funkcionirati. Siguran sam i tvrdim kako klub ne može dugoročno egzistirati na donacijama pojedinaca. To nikada nije duga vijeka, kad-tad iz bilo kojih razloga takva ljubav pukne.

-I što učiniti kada je jasno kako je privreda u našoj općini bez iti jednog izdašnijeg čimbenika?

-Tu općina mora napraviti računicu i vidjeti što dalje jer je klub njen. Ova se liga ne može igrati proračunskim novcem u iznosu 430 000.oo kuna godišnje. Minimalni iznos koji treba za osnovne potrebe funkcioniranja kluba je 600 000.oo kuna. Za ilustraciju navodim kako su proračuni klubova koji su ispali iz lige NK Zmaja 1200 000,oo kuna, a Omiša 1000 000,oo kuna. Svi mi koji smo radili za klub bili smo svjesni problema u kojim je bila općina, snalazili smo se na sve načine a najčešće dajući svoj novac gdje treba posebno istaknuti Mirka Kujundžića. Sada kada se općina poprilično riješila tereta dugovanja nema nikakvog razloga da ne izdvoji za klub gore navedeni iznos od 600 000.oo kuna godišnje. Napominjem kako će i tada trebati pomoć sa strane od ljubitelja kluba ali daleko manju što bi davalo sigurnost u radu.

-Novi načelnik Ante Kujundžić je na skupštini kluba rekao kako će općina podržati klub. Govori se kako nam ne treba skupa treća liga.

- Čuo sam ta govorkanja kako je za klub svejedno igrao treću ili četvrtu ili petu ligu. U svemu ovome sam četrdeset godina i vjerujte mi na riječ kakav će se scenarij dogoditi ako ispadnemo iz lige. Prvu godinu u četvrtoj ligi nekako ćemo se držati, a već slijedeću godinu garantiram ispadanje i iz te lige što bi bio početak kraja, rasformiranja seniora i kraj svega. Nemam prostora to detaljno elaborirati ali čvrsto tvrdim kako bi u našem slučaju to išlo u tom pravcu. Samo ću napomenuti da se ni četvrta liga ne može igrati bez proračuna o 450 000,oo kuna, a peta 350 000,oo kuna.

-Mislim kako sa razlogom mogu pitati osobu koja je od prvog dana sa klubom, kako sve to izvesti?

-Siguran sam kako je u ovom trenu bitno zaustaviti prepucavanja i raznorazne struje oko kluba, pogotovo nekakvih ultimatuma ako je netko u klub sa kim se ne slažeš onda nećeš ni ti u klub i slično. Dosta je i toga da ljudi koji prihvate voditi klub poistovjećuju klub sa sobom, kao da prije ništa nije bilo i sve je počelo njihovim dolaskom. Kamen nije ni moj ni ičiji, a ujedno je svih nas koji se udostojimo rješavati njegove probleme pa makar jednostavno i navijački. U klubu sam evo skoro cijeli život i nikada nisam ni pomislio a kamoli rekao: Klub je moj, klub sam ja. Nije moga ćaće i ničijega drugoga, klub je naš i jedino ga zajedništvom možemo očuvati i držati na nivou kao ponos cijeloj općini. Pogotovo se politika treba maksimalno maknuti od kluba ali isto tako ima dužnost pratiti događanja u klubu ukazujući na eventualne pogreške u radu.

- Četrdeseta je obljetnica, uprava se promijenila, novi predsjednik Tomislav Livajić je rekao kako će se svečano obilježiti kada se poslože stvari u klubu.

- Bogata je povijest iza nas i ne smije se zaboraviti sve one koji su pridonosili opstanku i izgradnji kluba. Obljetnicu treba organizirati i nadam se da hoće. -

Što reći kao zaključak?

-NK Kamen ima jedinstvenu priliku ako se vlast u općini konsolidira da postane jedan respektabilan trećeligaš, a već smo stvorili tradiciju najtvrđeg domaćeg terena. Trebamo u osnovi biti klub svih sela općine Podbablje i da rad kluba bude čast i veselje, a ne opterećenje i svađa. Uvjeren sam da će to bit upravo tako. I na kraju jedna misao: Zašto ne sanjati i drugu ligu. Možda vam izgleda smiješno ali vjerujte mi da nije.

Ago  

Podijeli sa prijateljima!