Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Duhovna misao dana: Svjetionik- za siguran put kroz život (5)

Podijeli sa prijateljima!

 srce

Bolje je ne ići na svetu misu ako se nisam dobro pripremio za taj put, za taj cilj susreta s Isusom Kristom. Ponijeti sa sobom srce puno vjere i odluke za promjenom u mome životu, učinit će mene novim čovjekom, boljim. „Isus može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima."

 

Iz Evanđelja po Marku (3, 7-12)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
Riječ Gospodnja.

Kada se čovjek sprema na neko putovanje onda se treba pripremiti za taj put. Provjeravaju se sve torbe, gledaju se svi sadržaji u njima, od robe, higijenske potrepštine, pa sve do osobnih dokumenata. Ne smije se ništa prepustiti slučaju. I uvijek se dogodi ono pitanje: jesam li nešto zaboravio? Uvijek će čovjek doći na željeni cilj ukoliko je spreman na put, ukoliko je provjerio sve ono što mu je potrebno za taj put.
Danas promišljamo o životnom putu svakoga čovjeka. Svi smo mi putnici na ovome svijetu, ali ne nosimo svi potrebne torbe koje nam pomažu doći do željena cilja. Uostalom, svima nam je isti cilj, život vječni, ali svatko ne bira taj cilj. Ima ih koji spremaju kufere za drugi put, za drugi cilj.
Životni program svakog čovjeka koji sebe smatra vjernikom jest program Evanđelja, poći putem kojim je išao Isus Krist. Evanđeoski tekst govori o velikom mnoštvu naroda koji je krenuo na put za Isusom Kristom, jer, kako kaže evanđelje, čuli su što čini Isus Krist. Čuli su što On čini? Što to čini Krist da privlači toliko veliko mnoštvo iz Galileje, Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije, iz okolice Tira i Sidona?
Sveti Pavao u današnjem čitanju, poslanice Hebrejima, napisa: „Isus može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima." Sav narod hrlio je Isus da se on zauzme za njih, da ih do kraja spasi, izliječi, ozdravi. Ovdje se skriva težnja svakoga čovjeka da izbjegne težinu bolesti, težinu slabosti, težinu svega onoga što ga tišti u srcu, svega onoga što ga opterećuje, što dokida njegovo ljudsko dostojanstvo. Mnogi su se bacali na nj da bi ga se dotakli, jer su vjerovali, da bi to bilo dovoljno da ih On izliječi.
Odmah mi na pamet pada slika nas vjernika koji idemo u crkvu za Isusom Kristom. Svako od nas se toga jutra priprema za taj put. Tražimo najbolju odjeću u ormaru, čistimo cipele da budu uredne, uređujemo frizuru i pazimo na najsitnije detalje jer želimo izgledati što bolje, jer ćemo mnoge susresti u crkvi. No, jesam li nešto zaboravio? Jesam li ponio sve sa sobom za taj put? Ovdje bih se osvrnuo na ono najbitnije. Uočava se da mnogi zaboravljaju ponijeti ono što im je jedino potrebno, jedan jedini kufer.
Ako se samo osvrnemo na evanđelje današnjega dana, vidjet ćemo da se nigdje ne spominje kako mnoštvo vuče za sobom svoje kufere, kako paze na svoje odijevanje, kako su zabrinuti kako će izgledati kada ih Krist ugleda. Ne, toga nema u evanđelju. No, ima nešto što mi trebamo uočiti. Svi ti ljudi nosili su sa sobom ono najbitnije, svoj kufer u srcu. U njemu su spremili: duboku vjeru da ih Krist može izliječiti, u njemu su spremili odluku za promjenom svoga života, želju da budu zdravi, novi ljudi, htjenje da budu bolji.
Tko ima iskrenu nakanu za susret s Isusom Kristom to će i ponijeti sa sobom. Čisto srce i nakanu čistu. No, mnogo ih je koji pričaju, mnogi površno mole, mnogi čekaju svršetak svete mise, mnogi uopće ne sudjeluju duhom...mnogo ih je! Zaboravili su ponijeti najbitnije, a to je srce.
Bolje je ne ići na svetu misu ako se nisam dobro pripremio za taj put, za taj cilj susreta s Isusom Kristom. Ponijeti sa sobom srce puno vjere i odluke za promjenom u mome životu, učinit će mene novim čovjekom, boljim. „Isus može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima."
Jedino što nam je potrebno ponijeti sa sobom u slijedeću nedjelju jest svoje srce. Tu se jedino i može ostvariti susret s Isusom Kristom. Ne zaboravimo onu svetopisamsku:"Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu." (1 Sam 16,7)

fra Neno

Podijeli sa prijateljima!