Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

PRIMJERI I UZORI: Josip Vergilij Perić

Podijeli sa prijateljima!

vergilij peric 

Pet godina nakon smrti, 1924. godine u obiteljsku grobnicu na Kamenmostu prenešeni su posmrtni ostatci Josipa Vergilija Perića koji je preminuo u Zadru 2.siječnja 1919. godine. Nakon toga kao da je grobni mir uz crkvu Sv. Luke na Kamenmostu, koju Vrljika "rukavima grli, okićenim vrbama i jablanima, navezenim žukom i rakitom gdje ptice mrtvim slade opočinak vječni" teško pritisnuo plaštem zaborava punog ponosa Perića toliko predugo, da bismo se morali toga i stidjeti.

 

Perićev životopis iz jubilarnog broja "Narodnog lista" tiskanog 1912. godine jednostavno prepisujemo.

Josip Vergilij Perić rodio se 16.travnja 1845. godine na Perića brigu. Osnovnu školu završio je u Imotskom, a Franjevačku gimnaziju u Sinju. Ušao je u franjevački red i ondje uzeo ime Vergilij. Bogosloviju je studirao u Šibeniku i Makarskoj, a nakon ređenja za svećenika tri godine je predavao na franjevačkoj gimnaziji u Sinju. Međutim, izašao je iz reda i stupio kao mirski svećenik u Barsku nadbiskupiju. U Grazu je pohađao sveučilište i studirao klasičnu filologiju i slavistiku te godine 1877. postao profesor. Učiteljevao je u Kotoru, a 1888. godine bio je premješten u talijansku gimnaziju u Zadru. Njegovu pedagošku službu prekinuo je politički rad. Godine 1889. izabrala ga je Imotska krajina za zastupnika u Dalmatinski sabor, a pri kraju iste godine kotarevi Sinj-Imotski-Opuzen-Makarska (Vrgorac) poslali su ga u Carevinsko vijeće. Tu je čast držao na zadovoljstvo naroda tako da je osamnaest godina bio biran za narodnog poslanika. Kad je 1907. godine uvedeno opće pravo glasa, a kotarevi drukčije raspoređeni, Imotski i Omiš izabrali su ga svojim poslanikom.

Godine 1909. u 64.godini života bio je umirovljen. U toj prigodi odlikovan je od austrijskog cara za književni rad željeznom krunom III. stupnja, a jednako ga je crnogorski kralj Nikola I. obdario komendom Danilovog reda. Još prije (1880.) biskup Josip Juraj Strossmayer imenovao ga je počasim članom duhovnog stola, a godine 1891. barski nadbiskup fra Šimun Milinović počasnim kanonikom. Umro je 2.siječnja 1919. godine.

Perić je bio profesor klasičnih jezika. Objavio je prijevod Theokritovih "Idyla", pripremio prijevod Vergilijevih pastirskih pjesama (Ekloge), mnoge poslanice i govore protkao govorima i primjerima iz klasičnih pisaca. Bio je dugogodišnji nastavnik te se kao poslanik bavio prosvjetnim pitanjima, nastojao oko podizanja škola i unaprijeđivanju pučke prosvjete.

Njegov osnovni svjetonazor bio je kršćanski. Škola prema njemu mora služiti da se odgoje "narodu poborci vjere, prosvjete i napretka; čuvari svake vrline i kreposti i svih onih liepih duševnih moći, po kojima je čovjek čovjekom". Uz znanje treba postići "skladnost, postidnost, dobroćudnost i pobožnost" da bi se moglo "svim mukam i nevoljam na kraj stati, kojim ćemo se braniti protiv mračilu i zloći, mahnama i porocima i tako nasporiti sreću i dobrobit vlastitui svog naroda, u čemu jedino nalazi se pravo zadovoljstvo i prava sreća". Upravo te riječi Perić je izrekao u Imotskom 4.listopada 1911. u prigodi blagoslova nove zgrade za osnovnu i građansku školu. Ta škola danas nosi njegovo ime.

Iako jezikoslovac, Perić se zanimao za hrvatsku povijest. Poslanice su mu bile ispunjene slikama iz hrvatske povijesti. Napisao je povijesnu pripovijest "Kula od uzdaha" (Zagreb, 1900.) koja je u reprint izdanju izdala župe Podbablje 1989. godine u prigodi 70. obljetnice smrti Josipa Vergilija Perića. Znajući da nije književnik, u samom djelu čitatelja je molio da nedostatke "nadoknadi svrha", a ona je bila da se čistim prihodom pomogne uzdržavanje kninske tvrđave.

Perić, zaljubljen u hrvatske starine o kojima je pisao u "Narodnom listu", "Smotri dalmatinskoj", "Hrvatskoj kruni i "Našem jedinstvu" sudjelovao je u radu "Hrvatskog starinskog društva u Kninu". Počasni njegov član postao je 1890. godine, a već godinu kasnije postao je njegov predsjednik.

Perićevi politički nazori nikli su na Pavlinovićevim. Kao narodnjak ušao je u Dalmatinski sabor i u Carevinsko vijeće. Već u prvom govoru u Carevinskom vijeću odlučno je zahtijevao uvođenje hrvatskog jezika u sudove i urede, jer u "koljevci hrvatstva, biedni Hrvat čami pod upravom u tuđem jeziku i neki element tuđinskog jezika osvojio je vas politični i građanski naš život". Jako se zalagao i za osnivanje srednjih škola u Istri te za ekonomsko uzdizanje Dalmacije.

Do sukoba u Narodnoj hrvatskoj stranci došlo je 1892.godine kada se raspravljalo o čitankama za osnovne škole s kojima se željelo prigušiti hrvatsko ime. Kako neki članovi narodnjaka nisu bili dosljedni, don Jure Biankini je odlučio da izađe iz navedene stranke i sa šestoricom (S. Buzolićem, K. Ljubićem, J. Paštrovićem, M. Šarićem i Perićem) je osnova Hrvatski klub. Tu je frakciju priznala Stranka prava odnosno don Ivo Prodan, Franjo Supilo i Ante Trumbić. Došlo je do "Kluba nezavisnih hrvatskih i slovenskih zastupnika". Oni su u studenom 1892.godine tražili oživotvorenje hrvatskih državnih prava, narodnu ravnopravnost, promicanje materijalnih interesa hrvatskog i slovenskog naroda. U svojoj borbi pozivali su se sa mladočesima. Međutim, kako tvrdi Trpimir Macan, ti su zahtjevi bili stari i nisu prelazili granice monarhije.
Perić se tada počeo približavati pravašima te je 1895. godine sudjelovao kod stvaranja programa "Središnjeg odbora dalmatinske stranke prava". U ime pravaša izabran je 1897. u Carevinsko vijeće i potpisao s drugima izjavu kako Dalmacija pripada "de iure" cjelokupnoj Kraljevini Hrvatskoj na temelju Cetinskog ugovora iz 1527. godine, pragmatične sankcije 1712. godine te carskih odluka iz 1861. i Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868.
Usprkos tom radikalizmu, razdvajanje među strankama nije bilo veliko, osobito među starijim članovima, kojima je pripadao i Perić. On je 1905. godine napisao poslanicu Anti Trumbiću slaveći ga jednako kao i Strossmayera godinu kasnije. Ipak nije slijedio šire poglede Supila i Trumbića te nije pristao uz Riječku i Zadarsku rezoluciju (1905.). Do kraja je ostao narodnjak Pavlinovićeva tipa.

Podijeli sa prijateljima!